Koliko je bitna brzina trčanja, vožnje bicikla...

Najbolje fizičke aktivnosti su aerobni treninzi kao što je trčanje, vožnja biciklom, plivanje, hodanje (može proći, ali najgora opcija od svega nabrojenog)... Aerobnim treningom se sagorijevaju masti, ali večina ljudi zamjeni aerobni trening aerobnim u želji da brže skine višak kilograma te onda dobije kontra efekt, brzo odustajenje i nezadovoljstvo.

- Da se razumijemo, svako vježbanje je dobro, ali ukoliko ono vodi u odustajanje, tada je to loše. 

Iako su gore navedene aktivnosti aerobnog tipa, one isto tako mogu biti i anaerobne. U čemu je razlika? U intenzitetu, brzini i trajanju. Ukoliko idete van granica ugode tada ulazite u anaerobni trening.

Ovisno na vašem stupnju fizičke spreme, ovisi koliki intenzitet, brzinu i trajanje možete podnijeti. Znaći ukoliko imate izrazitu prekomjernu težinu, tada vam i najmanji intenziteti prestavlja nelagodu. To onda ćete vježbati jako kratko, sa jako malim intenzitetom i sa jako malom brzinom izvođenja.

To nije ništa loše, nego je jednostavno tako. Prihvatite da je vaša sposobnost zbog godina nevježbanja smanjena. To nema veze sa nikakvom sudbinom, a još manje s tim da niste talentirani i još gore da niste predodređeni za takve stvari. To su gluposti koje se protežu kroz društvo, a nemaju veze sa zdravim razumom.

Vaš organizam nije u formi i treba ga dovesti u formu, a to se postiže pravilnim djelovanjem i to je to!

Brzina je izrazito bitna, ona treba biti jako, jako spora ukoliko niste dosta dugo vježbali. Odnosno s noge na nogu. Ukoliko se odlučite na trčanje tada neka to za početak bude i puževim korakom, ako je to potrebno.

Dosta ljudi griješi tako što krene jako brzo. Izađu, osjećaju se dobro i nabrijano i onda opale, onda to dovede do zapuhanosti, bolova u mišićima te relativno kratkog trajanja treninga. Od toga onda nema kruha, jer ćete možda još koji put izaći na trčanje i onda odustati od cijelog projekta uz izgovore da to nije za vas, što je glupost i izgovori.

Ono što hoću da napravite je da izađete i trčite onako s noge na nogu. Tako trčite nekih 5 - 10 minuta, ako ste početnik i to je to. Kada tako napravite osjećate se super nakon trčanja i biti ćete nabrijani za nastavak pošto ćete vidjetio da to i nije neki problem i da možete, a to je cilj!

Brzina ovisi o snazi vaših mišića, a kako budete redovno trčali, tako će i snaga vaših mišića jačati, a to će onda dovesti i do veće brzine. To je prirodan proces i to tako mora biti. Onaj tko ide varati i tražiti prečice samo sam sebi skaće u grlo.

Osobno prakticiram trčanje i najsmiješnije mi je kada vidim nekog tko ima 20, 30 i više kilograma viška i tko je tek izašao trčati prvi put nakon više godina, a onda ide glumiti nekog frajera i obilazit mene. Dok ja pretrčim 8 kilometara u komadu i na kraju budem sviježiji i osjećam se bolje nego kada sam krenuo. Tog koji me je obišao vidim kako umire nakon 2 kilometra, stoji i dolazi sebi. Ja onako svijež, nezadihan i opušten protrčim kraj te osobe, a ta osoba sva zadihana (praktički umire), znoj lije sa glave kao je iznad te osobe malo prije prošao monsun. 

- Ta osoba misli gle presigao sam nekog, istrčao sam dva kilometra i ja sam postigao svoj cilj. Iako ne razumije da je to krivo, jer će to trčanje trajati možda tjedan dva prije nego odustane. To je psihička i mentalna tortura organizma, što dovodi do odustajanja i to je to. Što znaći da nije postigao ništa, možda ego boost zato što je mene presigao, ali ne shvaća da sam ja odlučio podignuti tempo, da bi me i tada pratio, onda sam se mogao igrati s tom osobom tako da iz metra u metar neprimjetno dižem sve više tempo. Ta osoba bi me išla pratiti da dokaže nešto, a onda bi kolabirala nakon 1 kilometra. U tom slučaju bi to bio prvi i zadnji dan trčanja te osobe, jer bi joj još i ego bio uništen.

Nemam naviku to raditi, al sam to naveo čisto primjera radi. Osobno imam svoj tempo, koji je prirodan za moju fizičku spremnost i tom brzinom trčim. Osjećam se ugodno u tom tempu, a trčanje završim nabijeniji s više energije nego kada sam krenuo, a to je poanta.

Dali sam ovo naveo da bih se hvalio? Ne! To sam naveo prmjera radi, ja imam konstantu trčanja nešto više od godinu dana i imam popriličnu kondiciju koju sam stekao u tom periodu, a krenuo sam sa 10 minuta dnevno s noge na nogu i onda lagano dizao. Sada prirodno trčim dosta velikob brzinom, a to je stoga što sam išao prirodnim procesom.

Još jedna situacija od sinoć. Idem svojim tempom i neka ženskica (taman sam krenuo trčati par trenutaka prije nje), očigledno da ima višak kilograma (ne previše, al ima viška) i da nije utrenirana (da je bi imala tanke nogice i bila bi utegnuta). Skužim da ide trčati mojim tempom iza mene, a onda ide sebe zavaravat da može prestiči muškarca i želi neki ego boost te me obiđe. Vidim je nakon dva kilometra, naravno stala, sva zadihana. Prelazim je onako svijež, ja sam tek pretrčao 1/4 svoje rute, a njoj je to to i već je mrtva.

Dali se dogodi da mene netko obiđe, a da ne umire par kilometara poslije? Naravno da se dogodi, dođe netko tko je utreniraniji od mene i obiđe me. Dali se idem utrkivati s tom osobom? Ne, nastavim trčati u istom tempu! 

Zašto sam naveo ove primjere?

- Iz razloga da ne radite slične stvari. Ego boosteve ostavite negdje drugdje, a isto tako natjecanje s drugima ostavite nekome drugome. Prilagodite svoju aktivnost sebi i svojim trenutačnim sposobnostima, koje će s vremenom postati veće, ukoliko budete imali konstantu. Što će onda dovesti do zdravijeg stila života u kojem je vježbanje standardna aktivnost i što je još važnije, aktivnost u kojoj uživate i kojoj se sa guštom vračate.

Dok god se osjećate ugodno, vježbate ispravnom brzinom, u suprotnom smanjite brzinu! Najbitnija stvar je konstantna, kada to postignete, onda će se i stvari početi mjenjati u pozitivnom smijeru, što znaći manje kilograma na kontu!